Oktobar, 2018.
Autor: Ademir Hrelja
Zakon o vanjskim poslovima kao prepreka u procesu EU integracija
BiH je jedina zemlja u regiji, ali i jedna od rijetkih u svijetu koja nema usvojen Zakon o vanjskim poslovima BiH. Iako pri imenovanju svakog saziva Vijeća ministara BiH, postoje planovi za usvajanje ovog Zakona, to se do danas nije ostvarilo. Postoji zaključak Predsjedništva BiH od maja 2016. godine o formiranju radne grupe koja je trebala da analizira strukturu MVP-a i rad diplomatsko – konzularne mreže, koji je trebao poslužiti kao osnov za izradu Nacrta zakona o vanjskim poslovima BiH. Radnu grupu su činili predstavnici kabineta Predsjedništva BiH, te diplomate, ali za sada u javnosti ne postoji informacija dokle se došlo sa nacrtom Zakona. Uzimajući u obzir predizbornu kampanju, te da se došlo pred kraj aktuelnog mandata Vijeća ministara BiH, jasno je da BiH neće dobiti Zakon o vanjskim poslovima ni u 2018. godini.
BIH–Vanjskopolitički “sui generis”
Prema zvaničnom dokumentu koje je Predsjedništvo BiH usvojilo u martu 2018. godine [1] gdje se kao jedan od glavnih ciljeva navodi “punopravno članstvo u Evropskoj uniji”, kao i “nastavak provođenja aktivnosti u odnosu na NATO” – prioritetne aktivnosti bit će prvenstveno usmjerene ka aktivaciji i provođenju MAP-a. ” Iako članovi Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog, odnosno hrvatskog naroda, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, iznose svoje stavove o vanjskoj politici na osnovu usvojenog dokumenta, apostrofirajući put ka NATO-u kao ključan u daljnjem sigurnosnom i ekonomskom razvoju BiH, treći član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, Mladen Ivanić, navodi da je “teško očekivati da će bilo ko iz RS-a podržati punopravno članstvo u NATO-u dok Srbija ne bude tamo”, iako se taj stav ne nalazi u zvaničnim dokumentima državnih institucija. Strategija vanjske politike BiH i dalje se provodi prema dokumentu “Opći pravci i prioriteti za provođenje vanjske politike BiH”iz 2003. godine. O zastarjelosti tog dokumenta dovoljno govori njegov sadržaj, gdje su neki od ključnih strategija omogućavanje vizne liberalizacije za građane BiH, do koje je došlo prije skoro osam godina, tačnije 15.12.2010. godine.
Ambivalentan odnos prema događajima u svijetu–loša poruka Uniji
BiH se obavezala da će uskladiti svoju vanjsku politiku sa Evropskom Unijom. Ipak, od 2008. do 2016. godine nisu usklađena 174 stava, zbog protivljenja jednog od tri konstitutivna naroda. Među 174 stava koja nisu usklađena sa EU su i sankcije prema Ruskoj Federaciji zbog rata u Ukrajini, a odnos BiH prema Palestini i ratu u Siriji je također ostao nejasan zbog člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda koji ne želi da stane na stranu EU zbog aktivnog učešća Rusije u pomenutom ratu.
Slučaj “Čolaković”-primjer vanjskopolitičkih slabosti BiH
Revizija tužbe BiH protiv Srbije izazvala je jednu od mnogih političkih kriza u zemlji. Iako je na kraju Međunarodni sud pravde u Hagu odbacio zahtjev za reviziju presude koju je podnio advokat Sakib Softić uz obrazloženje da ga nisu podnijele nadležne institucije BiH, slučaj ambasadorice BiH u Holandiji Mirsade Čolaković zadobio je veliku pažnju javnosti. Naime, ambasadorica Čolaković sumnjičila se da je odbila da postupi po instrukciji ministra vanjskih poslova BiH, Igora Crnadka, koji je zatražio od ambasadorice da njegovo pismo u vezi sa revizijom presude po tužbi protiv Srbije proslijedi Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Stav ministra Crnadka razlikovao se od stava člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, Bakira Izetbegovića, koji je insistirao da „Crnadak nije šef Čolakovićevoj“. Ministar Crnadak insistirao je da je Čolaković prekršila hijerarhiju te je protiv nje pokrenuo disciplinski postupak, u kom se ambasadorica sumnjičila po tri tačke – nepostupanje po pisanoj instrukciji ministra vanjskih poslova i nedostavljanje pisma primaocu, otvaranje zatvorene poštanske pošiljke namijenjene drugoj osobi, bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću, te otvaranje zatvorene poštanske pošiljke namijenjene drugoj osobi, tadašnjem predsjedavajućem Predsjedništva BiH, Mladenu Ivaniću. Ipak, disciplinska komisija utvrdila je da nije došlo do povrede službene dužnosti.
Zaključak
BiH širom svijeta ima 44 ambasade, šest konzulata i šest stalnih misija i tom sistemu je potreban zakon po kojem će funkcionisati, jer DKP mreža troši ogroman novac, a bez konkretnog plana djelovanja. Prema sadašnjem Zakonu, BiH u diplomatiji može predstavljati i neko ko nema nikakvog diplomatskog iskustva, čak i u najvažnijim zemljama i institucijama u svijetu, a sve zbog nepostojanja Zakona o vanjskim poslovima BiH. Specifikum BiH ogleda se u tome da postoje tri konstitutivna naroda koja imaju različite interese i u BiH, i u svijetu. Dok BiH kao država ima cilj eurointegracije, srpski narod stavlja Rusiju u sam vrh vanjskopolitičke agende, uslijed čega dolazi do razilaženja stavova unutar same diplomatije jer ne postoji Zakon koji definiše vanjskopolitičke ciljeve i mapu puta ka ostvarivanju istih. Rješenje bosanskohercegovačkog vanjskopolitičkog čvora leži u državnim institucijama koje moraju preuzeti odgovornost umjesto prebacivanja loptice i beskrajnih polemika.
[1] (https://dijaspora.mhrr.gov.ba/wp-content/uploads/2018/06/Strategija-vanjske-politike-Predsjednistva-BiH-HRV.pdf)
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.