Autorica: Emina Konaković
Ekonomski razvoj predstavlja niz aktivnosti koji poduzimaju pojedinci, privredni subjekti, država u cilju stvaranja materijalnih dobara i drugih vrijednosti koje imaju za cilj zadovoljenje potreba šire društvene zajednice. Svaka država bez obzira o svom unutrašnjem uređenju nastoji da ostvari optimalan ekonomski razvoj, a koji predstavlja „najbolji mogući“ ekonomski razvoj u odnosu na uslove i datosti (determinante i faktore ekonomskog razvoja) države. Optimalan ekonomski razvoj je cilj ekonomske politike svake države, kako razvojne tako i stabilizacione politike. Država to vrši kroz četri funkcije i to alokativnu, redistributivnu, razvojnu te regulativnu funkciju koje su međusobno uslovljene. Pravni poredak je pravni temelj i osnov ekonomskog razvoja i predstavlja regulativnu funkciju države unutar ekonomskog razvoja. Pravni sistem istovremeno predstavlja determinantu ekonomskog razvoja.
Jednostavno rečeno „zakoni su stepenice po kojima ekonomija hoda“ i zato je jako bitno da država stvara zakone koji omogućavaju najbolji ekonomski razvoj. Glavni makroekonomski izazovi koji stoje pred Bosnom i Hercegovinom u procesu pridruživanja Evropskoj Uniji su:
- visok nivo javne potrošnje
- visok deficit budžeta (na svim nivoima vlasti u BiH)
- visok javni dug
- visok deficit tekućeg bilansa
Dejtonskim mirovnim sporazumom BiH je definisana kao država dva entiteta. Međutim, samim Sporazumom data je velika ekonomska nezavisnost entitetima što je vidljivo i u samom članu 8. Sporazuma kojim je entitetima data mogućnost da fiskalnu politiku definišu u skladu sa svojim primarnim interesima. Jedina veza koja je postojala između entiteta i države je učestvovanje entiteta sa vlastitim prihodima u budžetu institucija BiH. Međutim, ne postoji jedinstvena ekonomska politika na nivou BiH. Tačnije, ne postoji jedinstven politički i pravni okvir za uspostavljanje normi ekonomskog razvoja u BiH u svim segmentima kao jedinstvenog tržišta roba, usluga i kapitala.
Neminovno je da se ekonomski razvoj kroz sve determinatne i faktore odvija na nivou entiteta. Istina je da Reformska agenda 2015.-2018., usvojena od strane svih vlada BiH, kao i strategijski okvir koji uključuje razvojne dokumente, poput Strategije EU 2020, Strategije razvoja jugoistočne Europe 2020., te sektorske strategije na razini BiH i FBiH. Ekonomska politika Vlade FBiH za razdoblje 2016.-2018. će, u znatnoj mjeri, utjecati na Nacionalni program ekonomskih reformi BiH za razdoblje 2017.-2019. godina, što će usmjeriti djelovanje federalnih ministarstava i institucija na politike i aktivnosti koje će najviše doprinijeti ostvarenju zacrtanih ciljeva, ali i na implementaciju europskih strategije usmjerenih na razvoj specifičnih regiona (dunavskog i jadransko-jonskog). Međutim, sve navedene reforme će biti jako teško ostavarive iz razloga pravne nesigurnosti koja proizilazi iz pravne rascjepkanosti. Na području Bosne i Hercegovine djeluju četiri velika autonomna pravna sistema, na nivou države imamo dva Suda od toga je jedan Ustavni Sud BiH i Sud BiH koji ima nadležnost samo u određenim postupcima. Nasuprot tome imamo entiteske sudove i sudove Brčko Distrikta BiH koji zbog takve vrste autonomije često puta u praksi stvaraju, ne njihovom voljom, različita tumačenja i primjene sličnih ili istovjetnih propisa.
Ako jedan od ciljeva pravne sigurnosti predstavlja efikasnost zakona, postavlja se pitanje kako onda očekivati ekonomski razvoj u BiH kada imamo situacije da u dva grada u BiH koji su međusobno udaljeni oko 100km važe različiti propisi? Možda oni nisu različiti kada govorimo o osnovnim pravnim postulatima ali jesu u procesnom obliku. Kako to da na tako malom geografskom prostoru imamo situaciju da dvoje kolega koji sjede u istoj kancelariji, rade za istog poslodavca, gradovi u kojima imaju prebivalište su udaljenja 50-tak km, u istoj državi plaćaju doprinose različitim fondovima? Da li onda u BiH država vrši regulativnu funkciju ka optimalnom ekonomskom razvoju?
Ako pogledamo porezni sistem u BiH koji je doživio veliku reformu uvođenjme PDV 2006.godine i koji predstvalja jednu „svijetlu tačku“ u BiH moramo reći da postoje određene manjkavosti, ne PDV-a, nego poreskog sistema u BiH. Indirektini porezi predominantna su izvor finansiranja javne potrošnje i to kao budžetski prihod.[1] PDV koji po vrsti poreza na kraju plaćaju građani postao je izvor za „pokrivanje“ ili „začepljanje“ kako god da nazovemo, budžetskih deficita izazvanih velikom javnom potrošnjom, a koja je opet produkt političkog sistema u BiH. Tako da u BiH imamo da pravni poredak i politički sistem negativno determiniraju ekonomski razvoj, tačnije, predstavljaju njegovu kočnicu. Neminovna je reforma sistema direktnih poreza u BiH ali prvo u pravcu stvaranja jedinstvenog sistema BiH, a onda uz poštivanje svih socijalno osjetljivih kategorija i uz suptilno uvođenje progresivnih stopa i ne samo da cilj bude povećanje poreske osnovice. Ako se to ne bude ispoštovalo, cilj reforme neće biti ispoštovan jer će samo doći do nezakonite evazije poreza od strane poreskih obveznika, a porezi su jedan jako veliki i moćan instrument ekonomske politike te sa aspekta ciljeva jako moćan instrument socijalne politike.
Nije dovoljno izvršiti samo harmonizaciju zakona nego je potrebno usvojiti jedinstvene zakone na nivou BiH. Zar možemo očekivati veći priliv investicija u BiH gdje se za dva usposlenika od kojih je jedan sa prebivalištem u FBiH, a drugi u RS, investitor mora da ispoštuje dvije različite procedure uplate doprinosa kao direktnih poreza? Ne možemo govoriti o smanjenju javne potrošnje ako ne dođe do stvaranja jedinstvenog institucionalnog okvira u BiH, a samim time i pravnog okvira koji bi za posljedicu dao smanjenje javne potrošnje. Bez jakog privrednog sektora ne postoji tržište ulaganja, štednje, a bez toga opet, ne postoje institucionalni investitori (osiguravajuće kuće, privatni penzioni fondovi, uzajamni fondovi). Samim time, nema finansijskog tržišta na kojem dolazi i do najveće fluktuacije kapitala.[2]Jačanjem institucionalnih investitora dolazi do jačanja i tržišta kapitala, samim time i većeg ulaganja na finansijska tržišta. Što je veći procenat ulaganja na tržište kapitala i novca to je za investitore glavni pokazatelj stabilnosti. Međutim, to je sve za ulagače jako teško kada imate pravnu razjedinjenost. U BiH imamo dvije Komisije za vrijednosne papire, dva zakona koja definiriju rad istih, dva Zakona o tržištu vrijednosih papira i jako veliki broj podzakonskih akata. Tržište kapitala se odvija na dvije berze (Sarajevo i Banja Luka) na kojima dnevni promet ne prelazi pola miliona maraka. Od toga se procentualno najviše trguje dionicama državnih preduzeća ili izdavanjem obeveznica ili trezorskih zapisa od strane entitetskih vlada. Najtužnije je da zaduženje putem obveznica ili trezorskih zapisa nije radi ulaganja nego ide u javnu potrošnju i samo povećava unutrašnji dug Federacije BiH i Republike Srpske.
Članom 8. Dejtonskog mirovnog sporazuma dato je pravo entitetima da regulišu fiskalni sistem primarno u skladu sa interesima entiteta. Jedina veza koja postoji između entiteta i države je u odredbi koja definiše da će entiteti učestvovati u finansiranju budžeta BiH u iznosu od 2/3 FBIH, a RS u iznosu od 1/3. Budžet BiH predstavlja finansiranje zajedničkih institucija i finansiranje vanjskog duga koji je alociran po entitetima u skladu sa predratnim zaduženjima. Sistem fiskalnog upravljnja je jako složen te je pitanje fiskalne koordinacije od krucijalne važnosti kada je riječ o fiskalnoj održivosti i makroekonomskoj stabilnosti. Usvajenjem Zakona o Fiskalnom vijeću BiH[3] učinjen je prvi korak ka boljoj fiskalnoj politici i efikasnosti iste. U Bosni i Hercegovini je relativno nizak nivo dohotka po glavi stanovnika, stopa ekonomskog rasta (GDP) je niža od 7% godišnje što se prema važećim parametrima smatra jako niskom. Osnovna inflacija je ispod 3% godišnje i pod čvrstom je kontrolom ali samo zato što je pod kontrolom Centralne banke BiH, jakom zakonskom regulativom, zakonskih ograničenja i aktivnosti Centralne banke BiH u pogledu emisije novca, političke nezavisnosti, te transparentnosti i nezavisnosti Odbora.
Glavna pretpostavka za ispunjenje srednjoročnog dimnamičkog ekonomskog razvoja u BiH je provođenje reformi koje će voditi ka poboljšanju iskoristivosti svih faktora ekonomskog razvoja u BiH kao i bolju koordinaciju svih determinanti ekonomskog razvoja.Visok deficit budžeta je posljedica jako malih aktivnsti u procesu izvoza na inostrana tržišta. Najznačajniji vanjskotrgovinski partner BiH je Evropska unija s učešćem od 70,7% u ukupnom obimu razmjene. U Evropu smo tokom 2016. godine izvezli robe u vrijednosti od 6.936.831.000 KM, a uvezli 11.462.197.000 KM. Najviše izvozimo u Hrvatsku, pa je u 2016. godini u odnosu na prethodnu, izvoz u susjednu zemlju povećan za 7,59% odnosno 1,01 mld KM, a uvoz za 5,03%, odnosno 2,55 mld KM[4]. Bosna i Hercegovina je u januaru i februaru ove godine ostvarila izvoz u vrijednosti 1,543 milijarde KM, što je više za 14,2 posto nego u istom periodu lani, dok je uvoz iznosio 2,407 milijardi KM, što je više za 11,5 posto. Pokrivenost uvoza izvozom u tom periodu iznosila je 64,1 posto, dok je vanjskotrgovinski robni deficit iznosio 864 miliona KM.[5] Za dva mjeseca 2017.godine robni deficit Republike Srpske iznosi 140,1 milion KM. [6]
Nesumnjivo je da je tržište Evropske unije to koje je jako zahtjevno i štiti svoje potrošače u pogledu kvaliteta kao i konkurentnosti. Neophodno je izvršiti edukaciju privrednih subjekata o svim aspektima konkurentnosti na drugim tržištima. Država je ta koja mora jedinstveno stajati iza svojih izvoznika sa različitim poticajima pa čak i određenim povlasticama kada je riječ o plaćanju obaveza prema državi. Neophodno je i da se vodi jedinstvena ekspanzivna porezna politika prema izvoznicima istovremno uz jak mehanizam kontrole izvoznika u pogledu uslova za poreske olakšice. Sve je to samo moguće kroz jedinstven pravni mehanizam na nivou BiH. Država je ta koja određuje koji su strateški proizvodi za izvoz, ali da bi se to ostvarilo neophodno je da postoji „jedan subjekt“ a to je država BiH. To se sve može ostvariti samo stvaranjem jedne pravne cjelovitosti unutar BiH, kada je riječ o zakonima radi stvaranja jedinstvenog ekonomskog razvoja svih područja u BiH.
Stvaranjem pravnog i institucionalnog jedinstva investitori će biti sigurniji, znat će gdje ulažu, koja pravila važe i šta mogu očekivati. Svjesni smo da uspjeh reforme dijeli sudbinu općeg stanja u državi, prvenstveno političkog stanja, ali i od mnoštva drugih faktora. Ne možemo pobjeći od činjenice da je ustroj BiH takav i da će biti jako teško izvršiti reforme. Međutim, da bi ostvarili optimalan ekonomski razvoj neophodno je izvršiti pravnu jedinstvenost u BiH ne samo kroz harminizaciju pravnog okvira entiteta i kordinaciji svih nivoa vlasti nego stvaranju cjelovitih, jedinstevnih pravnih sistema na nivou BiH. To se ne može desiti preko noći, jer sve je proces, a svi procesi su dugi ali to je neminovno da bi se moglo biti konkurentan na tržištu Evropske unije. Najbolji primjer šta znači jedinstven zakonski okvir na cijelom teritoriju BiH je Zakon o Centralnoj banci BiH[7] koji svojom jakom zakonskom regulativom, ograničenjima i aktivnostima Centralne banke BiH u pogledu emisije novca, političke nezavisnosti, te transparentnosti i nezavisnosti Odbora drži inflaciju u BiH na relativno niskom nivou i „čuvar“ je monetarne politike u BiH. Možda najbolje situaciju u BiH što se tiče uslovljenosti pravne nesigurnosti (sigurnosti) i ekonomskog razvoja oslikava stara poslovica koja kaže „gdje je puno baba, kilava su djeca“.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH
[1] Prihodi od indirektnih poreza čine 45% ukupnih prihoda u BiH, za institucije BiH čine 78%, u FBIH čine 44%, u RS čine 42% dok u Brčko Distriktu čine 59,1%
[2] Podaci Agencije za osiguranje depozita u BiH na dan 31.12.2016.godine ostvarena je rekordan štednja građana u BiH u oznosu od 10,87milijardi KM što je pokazatelj da građani nemaju povjerenja da ulažu na tržište kapitala u BiH i da postoji nepovjerenje u institucije iz razloga pravne i političke nesigurnosti
[3] Zakon o fiskalnom vijeću Bosne i Hercegovine („Službene novine BiH“ broj 63/08)
[4] Podaci Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine za 2016.godine
[5] Podaci Agencije za statistiku BiH
[6] Podaci Agencije za statistiku Republike Srpske
[7] Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, ispravka 14/03, 9/05 i 76/06)