Na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara BiH održanoj 18.04.2017. godine našao se Nacrt zakona o izmjenama Zakona Bosne i Hercegovine o pomilovanju, čiji je predlagač Ministarstvo pravde BiH.
Izmjenama se predlaže da se pomilovanje odobri za krivična djela genocida i ratnih zločina, te da se za izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora pomilovanje može dati nakon izdržane tri petine te kazne. U važećem zakonu, mogućnost pomilovanja za najteže zločine protiv čovječnosti eksplicitno je zabranjena.
Iako je izjašnjavanje o ovom prijedlogu odgođeno dok se ne provedu konsultacije sa Predsjedništvom BiH, koje ima nadležnosti za odobravanje pomilovanja, udruženja žrtava, te organizacija koje se bave tranzicionom pravdom – TRIAL International ured u BiH navode da je ovo već drugi pokušaj da se uvedu olakšice za kažnjavanje ratnih zločina, nakon što je sličan pokušaj iz 2013. godine propao.
Poslije ovih reakcija, Ministarstvo pravde BiH oglasilo se tvrdnjom da se ovakvim izmjenama zapravo ispunjavaju međunarodne obaveze BiH:
“Ministarstvo pravde BiH (19.04.2017.) predložilo je izmjene Zakona BiH o pomilovanjima isključivo kako bi se ova oblast značajnije uskladila sa Međunarodnim pravom, ali i zbog obaveza BiH proisteklih iz Ženevske konvencije o ljudskim pravima.“
Ženevska konvencija i protokoli uz nju se, međutim, ne bave pitanjem pomilovanja osuđenih za ratne zločine, već se pitanje pomilovanja odnosi na mogućnost pomilovanja osuđenika na smrtnu kaznu i to u uslovima okupacije (Član 75. Konvencije o zaštiti prava civila za vrijeme rata).
Istovremeno, preporuke međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava nigdje ne predlažu uvođenje mogućnosti za pomilovanje za ratne zločine. Čak štaviše, u preporukama koje su razna tijela Ujedinjenih nacija u posljednjim godinama uputila Bosni i Hercegovini se uvijek stavlja fokus na značaj procesuiranja zločina protiv čovječnosti i drugih međunarodnih zločina. Jedna od preporuka UN Komiteta za ljudska prava usvojenih u prošlom mjesecu u odnosu na Bosnu i Hercegovinu glasi “da država treba osigurati da nema nekažnjivosti za međunarodne zločine”.
Tako je, npr., u recentnom izvještaju iz oktobra 2016. godine, UN Komitet za prisilne nestanke izrazio svoju zabrinutost o prijedlozima zakonskih izmjena kojma bi se omogućilo pomilovanje osoba osuđenih za počinjenje zločina genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti nakon služenja tri petine kazne zatvora. Stoga je usvojio preporuku da BiH „ukloni bilo koje odredbe koje mogu imati učinak oslobađanja počinilaca prisilnog nestanka od bilo kojeg krivičnog postupka ili sankcije“, te je posebno preporučio da BiH „povuče prijedlog za izmjene i dopune Zakona o pomilovanju Bosne i Hercegovine, kao i da osigura da se prilikom razmatranja mogućnosti omogućavanja pomilovanja uzme u obzir ekstremna ozbiljnost zločina prisilnog nestanka“.
I UN Radna grupa za prisilne i nedobrovoljne nestanke je u septembru 2014. godine takođe „izrazila svoju zabrinutost da bi nacrt Zakona o pomilovanju omogućilo pomilovanje osoba koje su osuđene za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti nakon služenja tri petine kazne“.
Dakle, ne samo da se od Bosne i Hercegovine ne očekuje da ublažava kaznenu politiku prema ratnim zločinima, već postoje izričite kritičke ocjene ovakvih pokušaja iz prošlosti, i preporuka da Bosna i Hercegovina povuče ovakve prijedloge. Bosna i Hercegovina će u narednom periodu biti pozvana da izvijesti ova tijela o provođenju izdatih preporuka.
Na kraju, i sami temeljni pravni akti domaćeg pravnog sistema ukazuju na neprihvatljivost ovakve prakse. Tako, npr., Ustav Federacije BiH isključuje mogućnost pomilovanja od strane Predsjednika FBiH za najteža krivična djela – ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
Organizacije civilnog društva u ovoj koaliciji smatraju da je potpuno nedopustivo da za najteža kršenja međunarodnog prava počinitelji mogu biti pomilovani i osuđujemo svaki pokušaj nadležnih institucija da to omoguće.
Inicijatva za monitoring evropskih integracija BiH