Januar, 2019
Autorica: Rea Adilagić
Objektivno, nepristrasno izvještavanje u javnom interesu jedna je od osnovnih obaveza svih pa i bosanskohercegovačkih medija. Ovakvi – slobodni mediji, utemeljeni na principima fer i tačnog izvještavanja, su stub demokratije. Ako nema slobodnih medija, nema ni demokratije. Ali, ako su mediji pristrasni, ako izvještavaju neetično, ko je odgovoran ?
Kako kaže vlasnik jednog online medija, za iznos od 200 KM postajete vlasnik online portala.
Pri tome ne postoji preduslov da ste novinar/ka po struci ili da barem imate nekog iskustva u novinarstvu. Preduslov nije ni da niste politički angažovani, a pogotovo nije otkrivanje identiteta – navođenje impresuma na portalu. Ako imate 200 KM i prosječno internet obrazovanje ispunili ste sve potrebne uslove. Pri tome otvorili ste sebi, za javnost anonimcu, vrata za zaradu putem reklama, te za potpuni uticaj na (ne)objektivan i (ne)pristrasan sadržaj Vašeg novog medija.
Iako se problem netransparentnosti vlasništva nad medijima provlači kroz sve vrste medija u Bosni i Hercegovini, online portali čiji se vlasnik i urednik ne znaju, prednjače. Često se radi o portalima koji su politički finansirani zbog širenja propagande, međutim neki imaju za cilj samo zaradu. Urednik portala “raskrinkavanje.ba”, Emir Zulejhić ističe da su otkrili više od 500 takvih portala i 1.200 članaka koji se pojavljuju na ovom govornom području. Nameće se pitanje kako se finansira ovo oglašavanje, da li je uopšte legalno, s obzirom da portali nisu registrovani?
Nedostatak zakonske regulacije medijskog vlasništva dovelo je do toga da javnost, u čijem interesu bi mediji trebali izvještavati, nema uvid u to koji pojedinci i interesi stoje iza pojedinih medijskih operacija.
Zašto nam je potreban Zakon o transparentnosti medijskog vlasništva ?
Medijska regulativa u BiH je generalno kvalitetna, ali još uvijek nepotpuna. Evropska komsija u izvještaju o Bosni i Hercegovini naglašava da Bosni i Hercegovini još uvijek nedostaje zakon o transparentnosti medijskog vlasništva, da vlasti nisu učinile nikakav pomak u procesu donošenja i usvajanja ovog zakona, te navodi uvođenje adekvatnog zakona kao jednu od preporuka u izvještaju.
U poređenju sa nekim od zemalja regiona, Bosna i Hercegovina je u daleko lošijoj poziciji. Hrvatska je kroz Zakon o medijima predvidjela da mediji moraju objaviti informacije o vlasnicima kao pojedincima (Zakon o medijima – V. JAVNOST VLASNIŠTVA; 1. Transparentost vlasničke strukture; Narodne novine 59/04, 84/11, 81/13). Zakon o javnom informisanju i medijima Srbije predviđa obavezu impresuma i obezbjeđivanje javnosti podataka o medijima (Zakon o javnom informisanju i medijima; Službeni glasnik Republike Srbije 83/2017, 58/2015, 12/2016).
Zakoni koje je Srbija usvojila stvaraju pravni okvir za izlazak države i drugih javnih entiteta iz vlasništva nad medijima, odnosno okončanje procesa privatizacije, implementiranje projektnog sufinasiranja i uspostavljanje registra medija te propisivanje novih pravila za nedozvoljenu medijsku koncentraciju.
Usvajanje ovog zakona bi bio direktan korak naprijed prema poboljšavanju stepena medijskih sloboda u BiH. Regulacija bi smanjila broj medija, za koje se ne zna ko su vlasnici i urednici koji stoje iza njih i utiču na kreiranje javnog mišljenja i učinio javnim informacije o vezama između medija i politike.
Upravo s ciljem promovisanja transparentnosti medijskog vlasništva i legitimnih obrazaca finansiranja medija i oglašavanja u BiH, 2016. godine pokrenut je projekat Mediji i javni ugled koji je implementirao konzorcij kojeg čine Udruženje/udruga BH novinari, Fondacija Mediacentar, Vijeće za štampu i online medije u BiH i NVO JaBiHEU, a finansnirala Evropska unija u BiH uz sufinansiranje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH.
17.12.2018., na završnoj konferenciji ovog projekta predstavljeni su nacrti zakona za regulisanje transparentosti medijskog vlasništva, pluralizam informacija i oglašivačkog tržišta. Ovi zakoni trebali bi da uvedu upravo evropske standarde u domen medija, a značajni su, između ostalog, i zato što inicijativa za njihovo kreiranje i usvajanje dolazi upravo iz medijske zajednice. Ovi nacrti će u narednom periodu, biti predati u parlamentarnu proceduru. Možemo reći da će rad na ovim zakonima i njihovo eventualno usvajanje biti jedan od većih izazova za parlamentarce koji će preuzeti četverogodišnji mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH, ne samo zbog zalaganja EU za regulisanje ovog pitanja, već i zbog slobode medija, odnosno u konačnici – same demokratizacije.
Zaključak
Bosna i Hercegovina trenutno nema ni jedan zakon koji reguliše medijsko vlasništvo, što daje za pravo svakom pojedincu da utiče na kreiranje politika društva, krijući se iza portala, elektronskog ili štampanog medija bez da ga pri tome prati obaveza da otkrije svoj identitet. Pravo građana na fer i tačno informisanje je realno samo ako znamo ko su prenosioci informacija.
Zakonsko regulisanje transparentnosti medijskog vlasništva stvara balans između prava građana da budu informisani i prava medija da informišu.
Bibliografija:
- U potrazi za boljom regulacijom transparentnosti vlasništva i finansiranja medija iz javnih budžeta; Konzorcij Mediji i javni ugled
https://europa.ba/wp-content/uploads/2017/11/transparentnost-vlasnistva-finansiranja-medija-bhs.pdf
- Lažni portali sve veći problem, Glas Srpske
https://www.glassrpske.com/drustvo/vijesti/Lazni-portali-sve-veci-problem/lat/262243.html
- COMMISSION STAFF WORKING DOCUMENT Bosnia and Herzegovina 2018 Report
- U Sarajevu predstavljeni nacrti zakona o transparentnosti medijskog vlasništva oglašavanja, Udruženje BH novinari
- Zakon o javnom informisanju i medijima Republike Srbije
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_javnom_informisanju_i_medijima.html
- Zakon o medijima Republike Hrvatske
https://www.zakon.hr/z/38/Zakon-o-medijima
- E – novinar, broj 59
https://bhnovinari.ba/wp-content/uploads/2018/11/59enovinar.pdf
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autorice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.