Evropska komisija (Komisija) je 29. maja 2019. godine objavila Mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercegovine (BiH) za članstvo u Evropskoj uniji (Mišljenje). Također, objavljen je i Analitički izvještaj u kojem se upoređuje stanje u BiH sa standardima Evropske unije. U Mišljenju je Komisija na nekoliko mjesta ukazala na minimalne ustavne intervencije koje je potrebno izvršiti u Ustavu BiH.
Izvještaj se prvenstveno odnosi na političke kriterije za članstvo u EU, ali sadrži i dodatke u vidu Specijalnih izvještaja o Opštim izborima održanim 2018, stanju u vezi s migrantima i izbjeglicama u BiH, te građanskim protestima u Republici
Srpskoj.
Jedan od zadataka institucija u okviru reforme zdravstva jeste i formiranje regist(a)ra za rak (Cancer registry), baze podataka koja će omogućiti prikupljanje tačnih i relevantnih podataka o ovom oboljenju u BiH, kao i otvoriti put pristupanju Europskoj mreži registara raka (ENCR), koju je 1990. godine osnovala Evropska komisija.
Inicijativa za monitoring evropskih integracija Bosne i Hercegovine reaguje na odluku Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (CIK) da dodijeli mandate delegatima Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu dopunskih kriterija i procedura koje je sama propisala.
Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje je zajedničko tijelo Evropske unije i države potpisnice Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Osniva se radi parlamentarnog nadzora nad primjenom Sporazuma i političkog dijaloga dvaju parlamenata.
Inicijativa za monitoring evropskih integracija Bosne i Hercegovine smatra da potvrđivanje odgovora od strane Vijeća ministara Bosne i Hercegovine na dodatna pitanja Evropske komisije u okviru Upitnika ne može biti okarakterisano stavom da je „BiH završila sve“ kako je to izjavio predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić.
Brojni međunarodni sporazumi kojima je Bosna i Hercegovina pristupila, kao i ustavi koji su na snazi garantuju zabranu različitih oblika diskriminacije. Prava propisana međunarodnim dokumentima i ustavnim odredbama pretočena su u zakonske odredbe kroz Zakon o zabrani diskriminacije, ali i Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini.
Odluka Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića za ocjenu ustavnosti odredbi članova Izbornog zakona BiH kojom se “nalaže Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke uskladi odredbu Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine…sa odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine”, označila je početak, po mnogima, najveće političke krize u Bosni i Hercegovini od Dejtona do danas.
Loši politički odnosi između Bosne i Hercegovine i Hrvatske doživjeli su kulminaciju u posljednjih godinu i pol dana nakon što je Međunarodni sud pravde u Hagu donio pravomoćnu presudu u slučaju tzv. Herceg-bosanske šestorke, te presudio da je postojao Udruženi zločinački poduhvat protiv BiH iza kojeg je stajao tadašnji hrvatski državni vrh predvođen predsjednikom Franjom Tuđmanom i ministrom odbrane Gojkom Šuškom.
Prema podacima Udruženja samohranih roditelja ,,Ponos” iz Banja Luke, u čak 70% slučajeva roditelj izbjegava plaćanje alimentacije. Iznos i visina alimentacije se utvrđuje na osnovu platne liste jednog od roditelja koji je dužan plaćati alimentaciju bivšem supružniku, odnosno skrbniku/ici djeteta.
Ljudska prava podjednako pripadaju svim ljudskim bićima bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Ovakva definicija, sama po sebi, ne ostavlja bilo kakvu sumnju u primjenjivost ljudskih prava u praksi. Međutim, realnost u kojoj se nalaze građani i građanke Bosne i Hercegovini (BiH), te cjelokupno društvo, ukazuje da je enormna obespravljenost uzrokovana nefunkcionalnim i netransparentnim političkim i pravnim sistemom.
Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, između ostalog, reguliše i radno-pravni status zaposlenika_ca u udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine (član 1, stav 2, tačka c). Formulacija da se ovaj Zzakon odnosi i na zaposlenike_ce u udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine ne navodi jasno da li se to odnosi isključivo na ona udruženja i fondacije koje osnivaju BiH i njene institucije, ili i na udruženja i fondacije registrovane pri Ministarstvu pravde BiH, a koje osnivaju građani_ke i pravna lica koja nisu u vlasništvu BiH.