Evropska unija podržava rad OCD-a u BiH kroz programe određene da doprinesu procesu pridruživanja i ulozi OCD-a onako kako je EU vidi. Ipak, u slučaju BiH, da li je način na koji su OCD finansirane (procedure, teme, projekti, evaluacija) adekvatan potrebama države? Da li to i kako utiče na ulogu OCD-a u kreiranju politika EU u kontekstu procesa pridruživanja?
Fokus ove publikacije je uloga OCD-a u BiH kroz programe i politike finansiranja od strane EU. Često se ponavlja u zvaničnim EU izjavama i izvještajima da je “osnaženo civilno društvo krucijalna komponenta jednog demokratskog sistema i da treba biti prepoznato kao takvo od strane državnih institucija”. Ipak, u smislu razumijevanja kako osnaživanje i rad OCD-a, kroz različite opcije finansiranja koje nudi EU, utiče i doprinosi procesu proširenja, potrebno je pogledati šta je i kako bilo finansirano, te šta su rezultati.
Poučeni iskustvom zadnje dvije decenije, Mišljenje Evropske komisije o zahtjevu za članstvo BiH, objavljeno u maju prošle godine, u bosanskohercegovačkoj javnosti dočekano je oprezno i s dozom cinizma. Cilj ove publikacije je da baci svjetlo na sadržaj i zahtjeve ovog dokumenta te da ukaže na potencijalnu ulogu koje ovo mišljenje može imati na svakodnevni život stanovnika BiH.
Model Zakona o javnom okupljanju pripremljen je u namjeri da se predstavi zakonski prijedlog koji nastoji ispoštovati međunarodne prakse i standarde u vezi sa pravom na slobodu okupljanja.
U periodu nakon dostavljanja Analitičkog izvještaja Vijeće ministara je usvojilo Akcioni plan za realizaciju prioriteta iz Analitičkog izvještaja Evropske komisije 15.10.2019. godine u u kojem se ne navodi niti jedna mjera za realizaciju koja se eksplicitno tiče kulture u smislu Poglavlja 26, već su sve navedene mjere iz oblasti obrazovanja.
Bosna i Hercegovina na putu ka pridruživanju EU, treba da donese zakone i propise, koji će, uz poštivanje Ustava Bosne i Hercegovine i nadležnosti entiteta, regulisati i harmonizirati nadzor nad revizijama u Bosni i Hercegovini, u cilju „ujednačavanja praksi“ na terenu.
Zakon o javnim nabavkama u dijelu pravnih lijekova je u većoj mjeri usaglašen sa pomenutim propisima EU, međutim praksa u primjeni odredbi o pravnim lijekovima pokazuje određene slabosti.
Stoga, pitanje europskih integracija, dobra je priča za obje strane – domaće političare kako bi imali pokriće za svoje odluke (ili njihovo neprovođenje), ali i za funkcionere EU kako bi time krili duboku strukturnu krizu i poraz ideje Europske unije.
Sadržavajući odredbe zasnovane na nacionalnoj pripadnosti i prebivalištu poput imenovanja, sastava i postupaka odlučivanja šefa države, izvršnih i zakonodavnih tijela, Ustav Bosne i Hercegovini u koliziji je sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Jedan od segmenata obuhvaćen politikom EU jeste i Izborni sistem koji ujednačava prava EU rezidenata sa pravima glasa građana države članice u kojoj građanin ima boravište.
Evropska komisija je naglasila potrebu da se započne sa implementacijom Pariškog sporazuma o klimatskim promjena, te ažurira i provede Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za BiH.
Europska komisija u izvještaju o Bosni i Hercegovini navodi da nepostojanje jedinstvenog ili usklađenog pravnog i regulatornog okvira, te nedovoljno administrativnih kapaciteta, kao i loše provedbe i koordinacije, loše saradnje između raznih nivoa vlasti i kašnjenje u osiguravanju ugovorenog vanjskog finansiranja usporavaju procese regulisanja navedenih problema.